Skolioza predstavlja najkompleksniju deformaciju kralježnice, karakteriziranu lateralnim iskrivljenjem, rotacijom kralježaka i promjenama sagitalnog profila. Radi se o najčešćoj deformaciji kralježnice u dječjoj i adolescentnoj dobi.
Klasifikacija i podjela
Etiologija
Skolioza je zastupljena kod 2-6% populacije, od kojih samo 10% zahtjeva tretman. Skolioze se razvrstavaju prema:
- Etiologiji:
- Idiopatska skolioza – čini preko 80% slučajeva, uzrok nepoznat
- Kongenitalna – posljedica malformacija kralježaka ili poremećaja formacije/segmentacije
- Neuromuskularna – povezana s bolestima poput cerebralne paralize, spinalne mišićne atrofije, distrofija
- Degenerativna (de novo) – javlja se u odrasloj dobi, najčešće nakon 50. godine zbog degenerativnih promjena
- Dobi pojave:
- Infantilna (0–3 god.)
- Juvenilna (4–9 god.)- najagresivniji oblik sa mogućom progresijom do 90°
- Adolescentna (10–18 god.) – najčešća i klinički najznačajnija
- Odrasla (nakon završenog rasta)
- Težini deformacije (prema Cobbovom kutu-kategorizacija skolioze)
- Blaga <20°
- Umjerena 20–40°
- Teška >40–50°
Prema SRS svaka krivina veća od 10° po Coobu svrstava se u strukturalnu skoliozu, dok kod manje djece iako je prisutna samo rotacija kralješka, a krivina je manja od 10°, slučaj ubrajamo u deformaciju zbog rasta i razvoja koje slijedi tijekom puberteta. Stanja mjerena ispod 10° po Coobu svrstavaju se u posturalne skolioze (dizbalans na mišićnom nivou)
Najveći broj pojavnosti skolioza je idiopatski, dok su kongenitalni i neuromuskularni oblici povezani s jasno definiranim poremećajima razvoja ili neuromišićne funkcije. Degenerativne skolioze nastaju sekundarno uz spondilozu i degeneraciju diskova.
Dijagnostika
Dijagnoza se temelji na:
- Kliničkom pregledu (otklon glave, asimetrija ramena, lopatica, zdjelice, Adamsov test pretklona- prisutnost gibusa i ventralne prominence = rotacija rebara)
- Radiološkim pretragama – zlatni standard dijagnostike (standardni RTG kralježnice u stojećem položaju, mjerenje Cobbovog kuta, procjena Risserovog znaka za koštanu zrelost)
Epidemiologija i vrijeme pojave
Najčešće se javlja tijekom adolescencije (najčešće kod djevojčica), u razdoblju ubrzanog rasta (11-13g – pubertetski rast, kod djevojčica je povezano sa pojavom prve mjesečnice – 0,5g prije pojave započinje nagli rast i razvoj, a završava se 1,5-2g nakon ).
Kod idiopatske adolescentne skolioze progresija je najveća u fazi prije završetka skeletne maturacije. Nakon završenog rasta (RISSEROV ZNAK V.- završena fuzija ) preporuka je da dijete nastavi sa korektivnim vježbama i nošenjem ortoze kroz 1g, te postupno smanjivati, uz obavezu vježbanja bilo kojeg drugog sporta.
Liječenje
Terapijski pristup ovisi o etiologiji, dobi, veličini kuta i skeletnoj zrelosti:
- Observacija i praćenje – indicirano kod manjih krivina (<20°) u rastu
- Fizikalna terapija i specifične vježbe – Schroth terapija – temelj konzervativnog liječenja
- Ortoze (mider) – kod progresivnih krivina 20–40° u djece koja rastu , iznimka su djeca mlađa od 10g sa krivinama od 18-20° – cilj joj je zaustavljanje progresije ne ispravljanje. Kombinacija vježbi sa miderom daju najbolje rezultate. Uvođenje midera vrši se postepeno kroz 2tjedna do full time od 22h dnevno
- Kirurško liječenje – indicirano kod teških deformacija (>40–50°), progresivnih skolioza ili kada deformacija ugrožava funkciju.
Nakon završetka rasta i razvoja
Po završetku skeletne maturacije rizik od progresije idiopatske skolioze se značajno smanjuje. Ipak, deformacija može tijekom života dovesti do:
- kroničnog lumbalnog i torakalnog bolnog sindroma – zbog izgubljenog fiziološkog sagitalnog profila, fasetni zglobovi kralježnice su nestabilni te je ona podložnija promijenama i boli
- ranijih degenerativnih promjena intervertebralnih diskova i fasetnih zglobova
- restriktivnih respiratornih smetnji kod teških krivina (>70°)
U odrasloj dobi naglasak je na kontroliranju simptoma, očuvanju funkcionalnosti i prevenciji degenerativnih komplikacija, uz individualno prilagođene vježbe (Schrot vježbe), pilates i fizikalnu terapiju.
